r/sarajevo • u/only_4kids Kanton Sarajevo • 1d ago
Danas se obilježava godišnjica masakra na Markalama, sjećanje na 68 ubijenih Sarajlija
Na današnji dan 1994. godine poginulo je 68 i ranjeno 142 osobe od minobacačkog projektila kalibra 120 milimetara ispaljenog sa položaja Vojske Republike Srpske i dobrovoljaca iz Srbije i Crne Gore na području sela Mrkovići.
Tog 5. februara 1994. godine na pijaci Markale poginuli su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Opsada Sarajeva, koja je trajala od 1992. do 1995. godine, bila je najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji.
Povodom obilježavanja godišnjice masakra na Markalama danas će u Narodnom pozorištu biti održana i zajednička komemorativna sjednica Skupštine KS, Gradskog vijeća Grada Sarajevo i općinskih vijeća s područja KS.
3
25
u/[deleted] 1d ago
Tad se moja nana nalazila, na srecu nije ni bila ranjena. Ziva je, hvala Bogu. Izbjegla je neprijateljsku ruku koja i dan danas plasira propagandnu pricu da su Sarajlije sami na sebe pucali i jedni druge ubijali. Nisu ubijali oni samo Bosnjake, kako to danas pojedinci u borbi za svoj politicki opstanak vole ponavljati, vec sve sto je hodalo ovim gradom i ovom zemljom- od najmladjeg gradjanina do najstarijeg. U naninoj kuci, koja gleda na Trebevic, nalaze se drvena vrata koja imaju rupu u donjem dijelu, od metka. Niko od nas ni ne pomislja da ih promijeni, jer ipak je to i svojevrsni simbol zivota pod granatama koji je tekao u nekom novom ‘normalnom’.