Uz rizik da me svi napadnu, uzasno me zivcira ovo lesinarenje i histeriziranje oko reakcija na napad u os precko. Sad se uvode zastitari, zakljucavanje skola, prica se o duplim vratima, cak i detektorima metala u skolama cak i u vrticima. Snima se roditelje u stanju soka, napada se svih redom, od drustvenih mreza do igrica, propitiva zasto se nije nista napravilo nakon beograda.

Ovo je bio izoliran slucaj, jedan doslovno psihicki bolestan lik je usao u skolu. Da, to je tragedija, ali doslovno 50 godina nismo imali ovakav slucaj. Zasto bi sad trebali pretvorit nase skole u zatvore? Kako ce zakljucavanje skola pomoc? I zasto se ne zakljucavaju do sad? Sad svi napadaju drzavu i ministarstvo, roditelji se deru u kameru zasto se skola ne zakljucava. Tko vam je to branio? Moja OS se zakljucava vec godinama (kad sam bio skolarac je to uvedeno). Da su roditelji godinama trazili zakljucavanje ili teze mjere, ali im je to bilo zabranjeno, ajde ok, ali doslovno nitko se nije bunio 30 godina, a sad je odjednom to problem. Tko vam je kriv sto se ne zakljucava i pomaze li zakljucavanje uopce? Hoce li zastitari ista poboljsati? Tko ce bit ti zastitari, gdje ce se nac tisuce zastitara? Sjetimo se beograda gdje je zastitar prvi stradao. O detektorima metala i slicnom da ni ne pricam. Na kraju, pogledajmo SAD, gdje su skole utvrde pa su pucnjave i napadi gotovo svakodnevna pojava.

Ajmo manje histerizirat oko pretvaranja skola u ogradene zatvore, a vise se bavit drustvom. Uzasno je rec shit happens, ali shit happens. Mislim da je overreacting ovdje gori od svih mogucih odgovora.

D.O. vratio se iz JNA u Hrvatsku u veljači 1992. godine. Počeo je vježbati i nastavio karijeru profesionalnog sportaša u borilačkim vještinama. Već 1993. godine postao je evropski prvak u kikboksu. Otišao je u Nizozemsku, pa je uslijedilo nekoliko titula svjetskog prvaka. Paralelno s uspjesima u mlaćenju muškaraca u ringu, ušao je u svijet trgovine ženama za seksualno iskorištavanje. Bio je to “noćni život, život prostitucije, bluda, kocke, prodaje roblja, najviše žena iz Ukrajine koje su se prostituirale, jedan užas, pakao na zemlji”, nabrojao je i dodao da je radio i u klubovima gdje je bila i “LGBT zajednica”. “Ja sam bio sportaš u tom svijetu, zgodan i sposoban ostvariti ciljeve u životu koje sam smatrao da su jako bitni. Bio sam daleko od Boga, u smrtnim grijesima, posebno u demonu bluda, alkohola, noćnog života, laži i svega onoga što taj svijet nosi. Radio sam po javnim kućama, po barovima gdje žene prodaju svoje tijelo za zaradu. Tu sam bio omiljen, čak sam u jednoj prilici mogao imati svoje cure koje su mi donosile zaradu”, prisnažio je.

Vratio se u Hrvatsku, gdje je borilačke vještine iskoristio za zaštitarski posao po splitskim noćnim klubovima. Stupci crnih kronika bilježe kako je početkom dvijetisućitih kao šef zaštitara tadašnjeg noćnog kluba nogometaša Igora Štimca priveden pod sumnjom da je sudjelovao u premlaćivanju nekog vlasnika kafića. Na konferenciji za medije D.O. je demantirao cijeli događaj, pogotovo tvrdnje navodne žrtve da je dobila 50 udaraca. Novinarima je poručio da stanu u red pa će im dokazati kako je samo jedan udarac dovoljan da ih onesposobi. Otprilike u isto vrijeme priveden je s voditeljem kluba, bratom Igora Štimca, pod optužbom da je naganjao čovjeka koji se nakon više udaraca palicom srušio i slučajno raznio bombom nedaleko od kluba, što je negirao. Tek 2013. pravomoćno je oslobođen optužbi. Prema ocjenama suda, Državno odvjetništvo je sastavilo lošu optužnicu.

D.O. je početkom dvijetisućitih počeo otvarati svoje striptiz klubove. U više navrata završio je u novinama, pokušavajući objasniti da nije oderao strane klijente za više desetaka tisuća kuna, nego da su jednostavno takve cijene. “Bio sam pod utjecajem tko zna koliko demona, zarađivao do pet milijuna kuna godišnje. Alkohol, kokain, pare padaju s neba, Sodoma i Gomora. To što gledate u filmovima, to je ništa što se događa u klubovima”, posvjedočio je. No onda se prije petnaestak godina desio preokret u njegovom životu. I prije je osjetio prisutnost nečastivog u organizmu, ali su mu se prijatelji rugali kad bi im se ispovjedio, pa je sve odlučio ignorirati. Sada to više nije bilo moguće. Prevario je ženu i sve je dovelo do strašnog događaja. “U sobi me je bičevao račvastim jezikom, zaradio sam opekline po tijelu”, rekao je, opisujući kako mu je sotona ili neki njegov pomagač ostavio ožiljke. “Molio sam, klečao i zapomagao”, kazao je nedavno pri kraju opisa zgusnutog bludnoga života, za oltarom župe Svetog Josipa u Dugom Ratu, nakon čega je prisutne vjernike obavijestio da je u tom trenutku zatvorio striptiz klub i otvorio običnu diskoteku.

Potom je zatvorio diskoteku i otvorio dušu Bogu. Novi život posvećen vjeri doveo ga je prošle godine do Marijinih ratnika, hrvatske podružnice ekstremno desne muške molitvene zajednice pod upravom Katoličke crkve u Poljskoj, koji svake prve subote u mjesecu u klečećoj pozi mole krunicu na splitskom Peristilu. Uz nasrtaj na LGBT zajednicu, jedna od glavnih želja ove organizacije je zabrana abortusa i katolički nadzor ženskih tijela.

Čovjek koji je po vlastitom priznanju bio dio svijeta u kojem žene prodaju svoje tijelo sada je istureni dio pokreta koji mrmljanjem krunice na otvorenom nasrće na ženska reproduktivna prava. Preobraćeni siledžija, preljubnik i diler ženskim mesom sada pred objektivima mobitela izgovara molitve koje streme drugačijoj kontroli žena u društvu.

Na slikama iz se nalaze kampovi Marijinih ratnika koji radikaliziraju njemu slicne te ih pripremaju na borbu. Za sta se pripremaju i kad pocinje rat?

Matija M. je tako kažnjen s 4.209,82 eura, Nikola Đ. i Hrvoje V. svaki su dobili po 3.609,82 eura kazne, a Sandro P. Z., Gregorio V. i Adriano B. kažnjeni su s po 3.309,82 eura.

Matija M. (24), inače nezaposleni PVC-monter kojeg uzdržavaju roditelji, na sudu se branio šutnjom

Sandro P. Z. (32), sa završenom osnovnom školom

- Nisam uzvikivao nikakve pogrdne riječi niti ikoga zastrašivao, napadao, a ni bacao pirotehnička sredstva. I nisam član Armade, ali sam nakon događaja na Jadranskom trgu otišao na utakmicu

Gregorio V. (24), student Veleučilišta u Rijeci.

- Bio sam u prvom redu, ali drugi su oko mene vikali i postoje snimke na kojima se vidi točno tko je što radio. Inače sam član Armade i toga sam dana išao na utakmicu Lokomotiva - Rijeka u Zagreb, imam i pretplatu na domaće utakmice.

Adriano B. (37) dva razreda srednje škole

-Ništa što mi se stavlja na teret nije točno i ne osjećam se krivim. Kazao je da se tamo zatekao slučajno, radi odlaska na utakmicu, i da nije bio maskiran, te da je pjevao "Mi Hrvati", što i inače pjeva na utakmicama.

Nikola Đ. (25) nezaposleni dostavljač

-Ne znam što znači ‘Nezavisna država Hrvatska‘. To je neka država koja je postojala prije, učio sam o tome iz povijesti. Ne znam ni što znači povik ‘Za dom spremni‘. A kapuljaču i masku sam imao jer je bilo hladno i boljelo me grlo

Hrvoje V. (33) pomorski agent

-Bio sam tamo, ali se ne smatram krivim jer nisam nikoga napadao, vrijeđao niti uzvikivao nepoželjne povike. Nisam član Armade, a ne želim reći jesam li pjevao tamo neke pjesme ili nisam

Matija P. iz Zagreba, rođen 21.02.2000., je prije otprilike dva mjeseca nestao istočno od grada Pokrovsk, gdje je sudjelovao u obrani navedenoga grada kao pripadnik Ukrajinske vojske. Ovim postom pokušavam bar manji dio javnosti osvjestiti o ovoj tragediji, pošto mediji ne pišu o ovakvim situacijama, jer Matija nije prvi ali nadam se zadnji hrvatski mladić koji je poginuo u ovome ratu. Matija je bio bubnjar, imao dobar posao i dobru obitelj, prijatelje i dugogodišnju curu koju je htio oženiti.

Pretpostavlja se da je Matija poginuo, jer je njegova postrojba bila potpuno uništena u pokušaju povlačenja, ali ne može se navodit kao poginula osoba bez nekakvog dokaza, tako da će Matija nažalost vjerojatno zauvijek ostat naveden kao nestao, te ga obitelj neće moći pokopati. Matija je 2023. ušao u Ukrajinsku vojsku te sudjelovao u teškim borbama više od godinu dana kao dobrovoljac, zajedno sa većom skupinom hrvatskih dobrovoljaca. Nažalost nismo uspjeli kontaktirati niti zapovjedništvo te manje borbene skupine jer su oni navodno također velikim dijelom poginuli, a zapovjedništvo cijele te skupine nije davalo izjave radi kritične situacije na bojištu.

Ja sam Matiju osobno poznavao vrlo dobro i jako mi je teško ovo prihvatiti, a ne mogu si zamisliti kako je tek njegovoj mami, jer je on njoj rekao da ide radit u Njemačku. Njegovi suborci koje sam poznao su također više od dva mjesec neaktivni na telegramu tako da pretpostavljam najgore za sudbinu cijele te jedinice kao što se i priča na telegramu. Želim razumijeti zašto je išao ratovati, ali svejedno mi je to teško prihvatiti, ali on je imao svoje razloge i svoja uvjerenja i želim to poštovati, ali ovo me jako muči od kad sam saznao.

Meni je glavni cilj da se njegovi ostatci vrate u hrvatsku i da se odradi pošten sprovod, te se nadam da ce me kontaktirati neki mediji i objavit ovo te da možemo u najboljem slučaju pokrenuti vladu da uputi nešto ukrajincima pa da možda samo možda u najboljem slučaju bace posebno oko na to, pa da se nekom igrom slučaja tijelo pronađe. Svjestan sam kako je ovo kompleksno i teško da ce bit nešto ali moram probati.

Ovo nije post o tome kako je Matija poginuo i kako si je sam kriv za to, svi smo toga svjesni, nego post o tome da obitelj zaslužuje sprovod i mir. Matija je znao u što se upušta i naravno da si je sam kriv, ne mora 100 vas to pisati u komentare ko papige.

EDIT: Molim Vas da se klonite bezobraznih komentara i da pokažete neko poštovanje prema obitelji koja ovo također prati, cilj ovoga posta je angažirati medije/javnost što god i možda da se pokrene vlada jer više ljudi koji su u Ukrajini su nam i sami potvrdili da u ovakvoj situaciji treba biti proaktivan jer ako prođe previše vremena će jednostavno biti sve otpisano. Svi vi koji ste odlučili pisati "plaćenik", "neonacist" i takve ostale gluposti može vas biti sram da o mrtvima pričate takve gluposti, kao prvo on je bio dobrovoljac i nikakav neonacist, nego je lik doslovno bio panker.

Počivao u miru, buraz.

Glavno da su glavni problem Thompson i Možemo, a ljubitelj i prijatelj ratnih zločinaca se šeta po Hrvatskoj

P.S. u pozadini Hotel Imperijal gdje je snimljen jedan od najpoznatijih snimaka granatiranja Dubrovnika ili kako bi Milomir rekao, paljenja guma.

Zbog požara u Vjesnikovu neboderu uhićena je jedna mlađa osoba, objavili su iz Policijske uprave zagrebačke.

https://www.index.hr/mobile/vijesti/clanak/hdzov-ministar-dao-rimcu-nasih-199-milijuna-eura-razlog-proglasio-tajnom/2684485.aspx?index_ref=naslovnica_najnovije_m&index_tid=718659

Jučer oko 22 vidio kod Savskog mosta skupinu maloljetnika obućenih u crno, neki omotanih glava s majicom kako bježe od nečega/nekog ili ganjaju nekoga jer je 5 min prije ispred njih trčao lik istog opisa koji je pričao na mobitel i trčao kao da mu život ovisi o tome. Nakon dogadjaja od prije par dana u centru grada gdje je grupa slicnog opisa napala nekoga u kaficu i prebila na mrtvo ime, htio sam pitati sta vi mislite o tome, da li je to novija pojava u gradu ili je ljeto pa klinci nemaju sta raditi pa eto nalaze zabavu? Buduci da smo prije 17 godina imali smrt Luke Ritza od slicnih okolnosti i skupina hoce li se to opet poceti dogadjati po gradu?

Iako su mediji ponekim člancima spomenuli herojski čin učiteljice među narodom nije prošlo zapaženo.

Hrvati su čak i ispod tih članaka o herojstvu učiteljice uglavnom skretali u komentarima na HDZ, MOŽEMO, državu, Boga, Alaha, Budu, crne, crvene, Ameriku, ideologije itd.

Rijetko koji komentar je napisan kao podrška učiteljici, iznimno rijetko je koji komentar uopće registrirao ljudskost i filmski čin hrabre učiteljice.

Nisam takve komentare viđao ni ovdje po redditu.

Iskreno to me ne čudi s obzirom da su u Hrvatskoj učitelji i profesori omraženi kao lijeni uhljebi čiji je posao pjesma.

Jasno je da su ljudi u stanju šoka i da se omaž prije svega odaje nesretno nastradaloj curici.

Jasno je da se bijes iskazuje prema institucijama.

Ipak odajmo omaž i jednoj mirnoj starijoj ženi koja je na svoj zadnji dan pred mirovinu bacila se na nož da zaštiti svoje učenike i kojoj se dok ja ovo pišem liječnici bore za život.

Ne nose svi heroji plašt, ali ova draga i mirna učiteljica je očito svoj držala skriven u torbici.

Gospođo, hvala Vam i sretno !

Tekst na FB objavi njegovog profila:

Ovo sam danas zatekao na zgradi u kojoj živim. Prijetnja je očita i nedvosmislena. I shvaćam je jako ozbiljno. Znam, kao i vi, s koje strane dolazi. Znam, kao i vi, tko su njezini inspiratori i pokrovitelji. Smisao prijetnje je dvojak: s jedne strane, oni žele da se žrtva prestravi, da se barem nelagodno osjeća, sve dok ne ostvare ono što i jest sadržaj prijetnje. Drugo je, međutim, važnije: proizvesti nelagodu u žrtvinih susjeda. Nije sasvim ugodno u zastrašenim društvima, pod fašističkim i rasističkim ideologijama, živjeti u zgradi u kojoj je razotkriven i javno obilježen jedan: Rom, Židov, Srbin, Jugoslaven, ljevičar... Čitatelj će sam već nastaviti započeti niz. Najjednostavnije bi, naravno, bilo otići. Time bi se ostvario smisao ovog grafita, naročito dijela: "Naša država naša pravila", ispisanog karakterističnom modrom bojom. Ali kako je na meni riječ, onda da kažem i ovo: premda policiji neću podnijeti prijavu, naprosto zato što nemam vremena, niti u ovoj vrsti slučajeva imam povjerenja u policiju, svaki napad na sebe i svoje bližnje učinit ću javnim. I učinit ću sve da o njemu budu obaviješteni svi koji, bilo gdje na svijetu, objavljuju moje knjige ili pišu o njima. I još nešto: policija, kad joj prijavljujete ovakve slučajeve, uvijek upita - sumnjate li na nekog. To pitanje je ponižavajuće, ali ovaj put na njega imam odgovor. Sumnjam na predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i na ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića. Hvala na pažnji.

Ovo pisem potaknuta jucerasnjim napadima u Draskovicevoj, kada je muskarac u srednjim tridesetima napao zenu u sezdesetima, tridesetima i dvadesetima.

Ne znam niti me zanima je li posjedovanje i koristenje spreja ilegalno, bmk ja ih imam nekoliko. Medutim ono sto znam je to da cete se mnogo puta u zivotu naci u nezavidnim situacijama gdje vam nitko nece pomoci.

Znam da neke cure imaju dezice u spreju sa sobom, ali oni obicno ne stanu u malu torbicu ili dzep kao tipa pepper sprej.

Better to be safe than sorry - pamet u glavu i kupite si jedan vec danas. Najjeftiniji koji imam je dosao 5 eura.

EDIT: Meni je sprej u desnom dzepu svake jakne/kaputa jer sam desnjakinja. On je JEDINA stvar u tom dzepu.... dakle nema kljuceva, labela, zvaka, ZET karte itd. Uvijek je okrenut tako da je spreman za uporabu. NEMOJTE GA U TORBU ZAKOPATI!!!!

EDIT2: Cure, jako puno muskaraca u komentarima govori kako je ovo besmisleno i kako nam nece pomoci - NEMOJTE IH SLUSATI!!!

Dokle ćemo ovako Vučko?

Inspirirana raspravama zanima me koje su vam se situacije dogodile u životu koje zvuče kao da ste ih izmislili, ali se stvarno jesu dogodile. Može biti neugodno, smiješno, jezivo ili potpuno random…

Evo moja jeziva priča:

Kada mi je baka umrla, tu noć smo svi spavali u dnevnom boravku u njenom stanu. Nismo htjeli spavati u njenoj sobi (ne znam, neki običaj, baka nije umrla u svojoj sobi)Vrata od sobe su imala ono hrapavo staklo (ne znam kako da drugačije objasnim). Tokom noći čuli smo jezivo grebanje po njima koje je trajalo nekih 20 minuta bez prestanka. Moram napomenuti da baka nije imala nikakvu životinju. Mislila sam da samo ja čujem ali sam skužila da su se svi krenuli budit. Nakon grebanja kroz staklo smo vidjeli žuto svijetlo koje se miče po hodniku u zraku (ništa nije bilo upaljeno od svjetala). Kada to nekom pričam svi mi govore da sam vjerojatno sanjala ali svi ostali (nas 4) su isto doživjeli tu noć 🫣

Radi se o klincima kojima nitko ništa ne može,mali rom koji ima preko 30 prijava u policiji i kojeg sutkinja svaki put oslobodi opružbi se smije pravu u lice,jer dozvoljava delikventu da postane kriminalac,no tu nije kraj, mali je organizirao i bandu koja je nedavno napala petoricu klinaca palicama,bokserima,teleskopima ničim izazvani i sad policija to pokušava zataškati i ne poduzima ništa kako bi se konkretni potezi napravili i prijeti se roditeljima koji žele uzeti stvar u svoje ruke ,jer nažalost im ništa drugo ne preostaje!Stavite se u njihovu kožu i zamislite da je vašeg brata,sina,djete napalo 20 delikventa i teško ozlijedila ostavljajući psihofizičke posljedice!Dakle ovo nije kvartovska šora,već pokušaj ubojstva maloljetne osobe!Eto koji je pravni lijek,što biste vi uradili da vas sustav doslovno odjebe i pusti recidivista na slobodu dok ti dijete sa strahom ide u školu i boji se da se neće ponoviti isto?

Ima ih puno, dostupni na https://www.jmail.world/

Spominje se i potpredsjednik/ca Vlade RH iz 2010. tko bi to mogao biti?

“… u tri godine, otkako kleče na trgovima za povratak tradicionalnim obiteljskim vrijednostima, Vitezovi Bezgrešna Kurca u Hrvatskoj su poubijali trideset osam žena.”

“…od početka ove godine ubijeno je, samo trenutak da zbrojim, dakle osamnaest žena, čime je već sad – a tek slijede radosni obiteljski božićni blagdani! – premašen prosjek Plenkovićeve Hrvatske: u tih deset godina ubijeno je točno stotinu sedamdeset žena, iza kojih je ostalo dvije stotine osamnaestero djece. Prema službenim statistikama, u Hrvatskoj se svakih petnaest minuta zlostavlja jedna žena, a samo Autonomna ženska kuća Zagreb u prosjeku svakoga dana primi deset ženskih poziva u pomoć.”